Detektivi bez pokrića

Američku verziju slavnoga francuskoga detektiva dovedenu do krajnosti ovjekovječio je Frank Drebin u TV seriji Police Squad (1982.). Premda je serija otkazana nakon šest epizoda, detektiv s više sreće nego pameti, kojega je odglumio sjajni Leslie Nielsen, došao je i na veliko platno serijalom parodija Goli pištolj.

Na tragu glupih detektiva sretne ruke je i glavni lik komedije Who's Harry Crumb? iz 1989. godine. John Candy glumi Harryja Crumba, blesavoga nasljednika detektivske agencije Crumb & Crumb u kojoj je on tek namještenik jer mu obiteljski posao baš i ne ide od ruke. No, za razliku od Clouseaua, Crumb je potencijalno genijalan jer premda uglavnom živi u svijetu mašte, ipak uspijeva zamijetiti bitne stvari koje ispravno povezuje te uz malo sreće u maniri inspektora Clouseaua rješava slučaj otmice i preuzima posao detektivske agencije koja nosi njegovo ime.

Crumb nije jedini detektiv u čijem svijetu se isprepliću mašta i stvarnost. Glumcu koji je utjelovio najnovijega Sherlocka Holmesa, slavni britanski detektiv nije bio prvi privatni istražitelj kojega je glumio. Robert Downey Jr., nakon što su mu dali nogu iz serije Ally McBeal zbog konzumiranja droga, glumio je Dana Darka, romanopisca koji sanja odnosno halucinira da je detektiv iz pedesetih godina prošloga stoljeća, a umorstvo prostitutke rješava – pjevajući. Da, riječ je o mjuziklu s elementima krimića Raspjevani detektiv. Istoimena nagrađivana britanska serija je izvrsna, no američki film je grozan, unatoč tomu što se u njemu pojavljuju Mel Gibson, Katie Holmes i Robin Wright. Premda je Downey Jr. iznenađujuće dobar pjevač, detektiv iz mašte ipak samo mašta. Naime, pravi Dan Dark leži u bolničkome krevetu onesposobljen psorijazom i artritisom.

Kad smo već kod hendikepa, tu je i nezaobilazni Adrian Monk. Da, genijalan je. No, ako mu povjerujemo da je onakav kompulzivno opsesivni čudak kakvim ga pisci serije prikazuju, pravo je čudo što ikad išta dovrši, a kamoli riješi. Jer genijalnost zahtijeva ne samo vrijeme, a zamislite samo koliko vremena čovjek mora potrošiti da bi očistio svoj stan onako detaljno poput Monka, genijalno rješavanje zločina zahtijeva i kretanje izvan stana kao i pronicljivost, koja pak podrazumijeva svijest o drugim ljudima, njihovim osjećajima, nadama i razmišljanjima. A ne samo o bakterijama koje oni prenose. Kad se sjetimo kako je to u stvarnome životu i u stvarnim odnosima išlo romanopiscu popularnih ljubića Melvinu Udallu, kojega je utjelovio Jack Nicholson u Gore ne može (1997.), Monk je odmah postaje nešto manje uvjerljiv kao uspješan detektiv.

Lijepa Jennifer Morrison zamijenila je zlog Housea za zlu kraljicu i prihvatila ulogu izgubljene kćeri i nesuđene majke Emme Swann u seriji Jednom davno. U prvoj epizodi tumači impresivnog i opasnog lovca na glave, ali kako serija napreduje, ona postaje šerif u izmišljenom gradu Storybrookeu, u državi Maine. Da bi kao lovac na glave, nakon slobode koju ta profesija u Americi ima kad dođe do kršenja ljudskih prava, neovlaštenog ulaženja na tuđi posjed i sličnih sitnica, pristala promijeniti karijeru u onu u kojoj su joj takve slobode nedostupne, u najmanju ruku je neuvjerljivo. No, ipak je to začarani svijet. Međutim, činjenica jest da je Emma grozna detektivka, a samim time i ne baš najbolji šerif. Ne samo da je traljavi način na koji istražuje ubojstvo ravan nekim balkanskim stvarnostima, već i neke njezine sposobnosti postaju upitne, poput prepoznavanja laži. Za razliku od nje, šerif Jack Carter iz Eureke koji je pravi, obučeni policajac, zbog prirode grada u kojemu živi, više je domar nego detektiv: kako je samo bio sretan kad je mislio da je netko orobio banku, da bi se ispostavilo da je netko ukrao zgradu banke!

Apsolutno najblesaviji detektiv na velikome platnu je Inspektor Gadget (1999.). Matthew Broderick glumi detektiva koji se služi kojekakvim pomagalima koja se stalno kvare. To je bilo duhovito i zabavno u izvornom crtiću, no u filmu bi možda prošlo da je bolje izvedeno. Ili da je Gadgeta glumio netko drugi, poput Christophera Lloyda primjerice. A možda bi to sve bilo zanemarivo da je film bio kvalitetno napisan.

Loši filmovi i po prirodi glupavi detektivi, bez obzira na faktor sreće, nisu jedini kojima izmiče pokriće. Mogu to biti i cool TV detektivi kojima na prvi pogled nikad ne bismo pronašli nedostatke. Može biti riječ o profesionalcima koji svoj posao izvrsno odrađuju, ali ponekad im se dogodi da sve zeznu. Poput nekoliko propusta koji su se dogodili detektivima Andyju Flynnu i Louieju Provenzi iz tima naporne, ali uspješne Brende Leigh Johnson u seriji Završni udarac. Kao onaj put kad su izgubili sve dokaze jer su prije svega morali svratiti na doručak. Ili kada su pronašli truplo u garaži, no umjesto da ga prijave, odlučili su prvo otići na bejzbolsku utakmicu za koju su imali ulaznice.