Filmske lekcije iz japanske kulture

Sve što znamo o Japanu naučili smo iz filmova

Komentari

Piše: Mihaela Marija Perković
08.03.2012.

Filozofija života u Zemlji izlazećeg sunca ne dopušta defetizam - dalo bi se zaključiti po načinu na koji su Japanci proživjeli i preživjeli prošlogodišnju katastrofu u Fukušimi. Pred prvu obljetnicu te nesreće dajemo pogled na Japan iz perspektive redatelja, scenarista i glumaca. Sveopća opčinjenost japanskom kulturom i načinom te filozofijom života već se desetljećima prenosi i kroz filmove, iz kojih možemo saznati sve o predanosti, lojalnosti, ljubavi, svađama i smrti iz japanske perspektive.

O jakuzi i predanosti

Kako Japanci vide Amerikance, a samim time i sve zapadnjake, možete saznati odlučite li pratiti priču o dva njujorška policajca koji uhite pripadnika jakuze – samo kako bi završili kao njegova pratnja pri njegovu izručenju u Japan. U Crnoj kiši (1989.) glume ih odlični Michael Douglas i Andy García, a na sukob kultura, običaja, mišljenja i očekivanja ovoj će dvojici za vrijeme njihova boravka u Japanu ukazivati Kate Capshaw i Ken Takakura. O samoj japanskoj mafiji i načinu na koji oni vode teritorijalne ratove te kako kažnjavaju neposluh, naučit ćete od Satoa, ranije spomenutog pripadnika jakuze kojega je utjelovio u Japanu vrlo slavni glumac Yusaku Matsuda.

Dok je u Japanu režirao Crnu kišu, Ridleyu Scottu su Japanci toliko dozlogrdili da se zakleo kako tamo više nikada neće snimiti nijedan film. No, to ga nije spriječilo da Matsudi, koji je nedugo nakon snimanja preminuo od raka, posveti Crnu kišu. Japanskom je glumcu, naime, dijagnosticiran rak netom prije početka snimanja, a kemoterapiju je odbio jer se bojao da će utjecati na njegov rad na filmu. Predano i profesionalno, pa makar i po cijenu života – vrlo japanski!



Gradivo uvijek možete ponoviti i ponovno se družiti s izvrsnim Kenom Takakurom u kultnome uratku na temu japanske mafije, odanosti i požrtvovnosti iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća – Jakuzi Sydneya Pollacka. Za one koji su u potrazi za nešto više naglaska na akciji, tu je Into the Sun (2005.) Stevena Seagala koji je izvorno trebao biti remake Pollackove Jakuze, no Warner Bros. to nije dopustio.

O borilačkim vještinama

Ako ste pomislili da ćemo nastaviti o Stevenu Seagalu, zeznuli ste se. Okrenut ćemo se jednom od najcool likova u filmovima o borilačkim vještinama – Mr. Miyagiju, uvrnutom i vrlo simpatičnom kućepazitelju kojemu se svidi krhki klinac Daniel, koji se tek preselio u Kaliforniju iz New Jerseya. U jednom od najvećih hitova 1984. godine, filmu Karate Kid, smotani Daniel će od Mr. Miyagija na vrlo nekonvencionalan način naučiti i borilačke i životne vještine, a između ostaloga i kako da pobjedi na natjecanju i osvoji djevojku.

Vi pak možete naučiti mnogo toga o karateu, treniranju i strpljenju, ali i ponešto o logorima za Japance u Americi tijekom Drugoga svjetskog rata i bonsai drveću. Američki glumac japanskoga podrijetla Pat Morita za ulogu Miyagija bio je nominiran za Oscara i Zlatni globus, a ulogu je reprizirao još tri puta – u dva nastavka tijekom osamdesetih te u filmu The Next Karate Kid (1994.) u kojemu mu je učenica bila Hilary Swank, kojoj je to bila prva velika uloga. Film se, 24 godine nakon njegova snimanja, našao na popisu 50 najboljih tinejdžerskih filmova te je zauzeo mjesto među 10 najboljih filmova o sportu, a danas još uvijek visoko kotira i među kritičarima i među publikom.  

No, ako su vam privlačniji filmovi koji izlaze iz okvira holivudskog mainstreama, tu je još jedan uradak, nekoliko godina mlađi od Karate Kida i mrvicu drugačiji. Također, u njemu se ponovno pojavljuje Steven Seagal. Riječ je o filmu The Challenge (1982.) u kojemu Rick Murphy (Scott Glenn) putuje u Japan kako bi dostavio mač, a tamo se nađe usred rata koji dvojica braće vode upravo oko tog mača. Slavni japanski glumac, Toshiro Mifune, najslavniji po svom radu s Akirom Kurosawom, glumi jednog od braće, učitelja Yoshidu s kojim se glavni lik poveže. I Glenn i Mifune su izvrsno odradili svoj posao, a film je među učiteljima borilačkih vještina u Americi stekao kultni status zbog prikaza odnosa učitelja i učenika, dok je među poklonicima akcijskih filmova o borilačkim vještinama poznat zbog nasilnih i krvavih scena borbe. Osim toga, film će vam otkriti ponešto i o japanskoj hrani. I za kraj – gdje je tu Seagal? Pa, on je koreografirao sve scene borbe!

O ljubavi i ratu

Paradoksalno, najnoviji film o gejšama – Sjećanja jedne gejše (2005.) – istovremeno će vas naučiti mnogo, ali i malo. Snimljen je prema istoimenome hit romanu Arthura Goldena, a riječ je o osobnoj ispovijesti Nitte Sayuri koja je bila gejša u Kyotu u vrijeme Drugoga svjetskog rata. Prateći lik Sakamoto Chiyo, koja će jednoga dana izrasti u Nittu Sayuri, mnogo ćete naučiti o tome kako se postaje gejša, kao i podosta o načinu života u Japanu prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. No, ipak ćete najviše saznati iz kontroverzija koje su pratile redateljev izbor kineskih glumica za glavne likove.

Američkim producentima se taj potez vjerojatno činio kao nešto sasvim prirodno, s obzirom na to da ni jedna japanska glumica nije bila toliko velika zvijezda poput Zhang Ziyi (Sayuri), Gong Li (Hatsumomo) i Michelle Yeoh (Mameha), glumica koje su vrlo poznate u kineskoj kinematografiji. No element seksa u životu gejše, odnosno mogućnost da se taj element protumači kao izjednačavanje gejše s prostitutkom, pretvorio je taj odabir iz potencijalno uvredljivog za japansku tradicionalnu kulturu u pravi pravcati diplomatski skandal. Naime, ispostavilo se da su Kineskinje u tim i takvim ulogama u japanskome filmu smještenom u vrijeme Drugoga svjetskog rata – jedna vrlo nezgodna i iznimno osjetljiva stvar. Zašto? Jer Japanci imaju putra na glavi.

Tijekom Drugog kinesko-japanskog rata Japanci su otimali žene i djevojke iz Kine, Koreje i Filipina te ih odvodili u logore u kojima su japanskim trupama služile kao "žene za utjehu", odnosno bile su seksualne robinje. Izjednačavanje gejše s prostitutkama u filmu u kojemu ih glume kineske glumice, a koji se događa u isto vrijeme kada i spomenuti ratovi, podsjetilo je kinesku publiku na to i razjarilo ih. Do te mjere da je film Sjećanja jedne gejše u Kini neko vrijeme bio zabranjen.

O tome kako se Japanci nose sa smrću svojih bližnjih, u čemu je važnost sedme godišnjice smrti i što sve poslovična sklonost putovanjima Japanaca po zapadnome svijetu može učiniti onima koji su ostali vjerni svojoj kulturi, možete saznati u zanimljivom islandskom filmu Cold Fever iz 1995. godine. Riječ je o prvom filmu islandskoga redatelja Fridrika Thora Fridrikssona snimljenom na engleskom jeziku, a napravljenom u stilu filma ceste. Pomaknuto i zanimljivo, točno onako kako zapadnjaci vide egzotičnu istočnu kulturu. O pomaknutoj ljubavi te suvremenom životu stranaca u Japanu možete ponešto saznati i iz filma Izgubljeni u prijevodu.

O poslovanju i smrti

I na koncu film koji će vam otkriti kako Japanci posluju, kako razmišljaju o seksu i kako se odnose prema svima koji nisu Japanci. Riječ je o trileru Izlazeće sunce Philipa Kaufmana koji je snimljen prema istoimenom bestseleru Michaela Crichtona. Prostitutka, koju glumi slavni supermodel Tatjana Patitz, ubijena je na tulumu japanske korporacije. Istražujući njezino umorstvo, solidni Wesley Snipes kao specijalni agent Web Smith te izvrsni Sean Connery kao detektiv John Connor, stručnjak za japansku kulturu, nailaze na niz političkih i inih prepreka. Budući da je takva situacija poslužila za prikaz uobičajene prakse japanskog poslovanja viđene kao napad japanskih biznismena na američko gospodarstvo, slijedila je bura oštrih kritika i podiglo se mnogo prašine. Conneryjev lik usput objašnjava japansku kulturu i običaje, a na gledatelju je da prosudi što i koliko toga je istinito.

No, kako ne biste pomislili da je Japan samo akcija, tu je i poslastica za one koji preferiraju dramu. Mishima: A Life in Four Chapters (1985.) nije pretjerano poznat, ali je zato odličan te vrlo neobičan film. Temelji se na životu najpoznatijeg poratnog japanskog pisca (Yukio Mishima) i prati njegov posljednji dan, a filmski put do Mishimina slavnoga seppukua ispresijecan je dramatizacijama četiriju njegovih djela.

Koliko je film tipičan za jednog Francisa Forda Coppolu, koji ga je producirao, toliko je netipičan za njegova producentskog partnera Georgea Lucasa. Naravno, Mishima: A Life in Four Chapters nije prošao bez kontroverzije. Mishima je u filmu prikazan kao homoseksualac pa je film povučen s Međunarodnog filmskog festivala u Tokiju zbog desničarskih prijetnji. Iz tog razloga nikada nije stigao u japanska kina, no Japanci su ga ipak uspjeli vidjeti na malim ekranima, premda bez nekih homoseksualnih scena. S njima ili bez njih, u ovome filmu možete istražiti odnos Japanaca prema smrti, seksualnosti i svijetu.

Gledajte:

Sjećanja jedne gejše
09.03.2012. u 20:00 / 10.03.2012. u 14:30 (HTV 2)

Kletva 2
10.03.2012. u 01:00 (Cinestar Action & Thriller)

Svjedočanstvo: Japanska katastrofa
11.03.2012. u 21:00 / 12.03.2012. u 9:00 i 13:00 (National Geographic)

Rebuilding Japan
13.03.2012. u 10:30 i 17:30 (CNN)

LA Ink: Tats for Japan
16.03.2012. u 12:15 (Travel & Living)

Wasabi
16.03.2012. u 13:59 (Cinestar Action & Thriller)

Komentari

Po čemu se surfa

Vijesti iz B.net-a

Kraj ljeta ne znači i kraj zabave!

Objavljeno: 26.08.2014.

Još nije kasno da postaneš superjunak komunikacije i zabave - superpromocija traje još 6 dana!

novije

slika naslovnice časopisa

Broj 49. Kolovoz 2014.