Kostimirane serije novi su modni hit

Kad mali ekrani diktiraju trendove

Komentari

Piše: Anela Senčar
01.08.2011.

I dok povijesne kostimirane drame iz vremena o kojima jedva da postoje pisani tragovi imaju dugu tradiciju na malim ekranima, u posljednjih nekoliko godina pozornost su nam zaokupile one druge kostimirane serije – smještene u minula desetljeća 20. stoljeća, za kojima nas "pere" puno veća nostalgija nego za vremenom kada su vladali Tudori. Zašto? Dijelom zato što je moderno sve ono što je vintage i retro, a dijelom i zato što većina nas još uvijek žali za prvom polovicom 20. stoljeća, te svim onim promjenama, tabuima i trendovima o kojima iz prve ruke znamo jako malo. Zato nam u istraživanju prošlosti mogu poslužiti serije s malih ekrana.

1920-e: Carstvo poroka

Smještena u dvadesete godine prošloga stoljeća, vrijeme kada je na snazi bila prohibicija, a alkohol se točio u hektolitrima, ova američka kostimirana drama odjeknula je svom snagom. Dobar HBO-ov produkcijski tim ojačan je kostimografom Johnom Dunnom, koji je na setu u Brooklynu montirao hangar za kostime veličine zrakoplovnog. Dakako, odjenuti 6000 glumaca i statista poprilično je zahtjevan posao.

"1920-e su bile seks, alkohol i jazz", rekao je Terence Winter, scenarist i redatelj, kojeg prepoznajete kao ime koje stoji iza Sopranosa. "Nigdje se ne komunicira tako eksplicitno kao kroz odjeću", izjavio je za Telegraph. Stoga ni ne čudi što je upravo garderoba jedan od najvažnijih elemenata serije – prenoseći nas u dekadu o kojoj se govori. S jedne strane, tu su strogi kostimi iz razdoblja prohibicije koje nose suzdržane dame, u potpunoj suprotnosti s dekadencijom zabavljačica i tzv. flappers djevojaka, s druge. Gangsteri i političari koji se poput paunova šepure u svojim odijelima žestokih boja, kao što su narančasta, limun žuta ili boja fuksije, suprotstavljaju se surovom životu imigranata u Americi.

Konačno, ako uđemo dublje u priču iza kostimografije ove serije, jasno je da je riječ o dekadi koja je označila jednu od najznačajnijih promjena u modi. Paralelno s izlaskom iz pumperica, dugih gaća i korzeta, mijenjao se i društveni položaj žena. Simbolično rečeno, odjeća im je klizila niz tijelo te su po prvi put počele nositi grudnjake i gaćice.

Dunn i njegova asistentica, Lisa Padovani, proveli su pet mjeseci proučavajući modu tog perioda, te su poput svraka diljem SAD-a sakupljali kopče, svilene čarape, trake za kosu i ostale vintage predmete. U jednoj sceni heroina serije, Margaret Schroeder (glumi je Kelly Macdonald), nosi svilenu večernju haljinu u blijedo zelenoj boji, napravljenu prema crtežu Coco Chanel. I dok jedni crpe inspiraciju iz prošlosti, drugi posežu upravo za malim ekranima, pa su nerijetki dizajnerski brendovi koje su privukle upravo dvadesete: poput kreativnog direktora Louisa Vuittona, Marca Jacobsa, Alberte Ferretti, Prade, kontroverznog Johna Galliana te Diane von Furstenberg, koja je drapiranje, sjaj i dekadenciju dvadesetih iskoristila za koktel-haljine.

Kada se nešto radi u velikom stilu, milijuni se penju do krajnjih granica. Stylish pilot epizodu režirao je Martin Scorsese, a riječ je o najskuplje produciranoj pilot epizodi u televizijskoj povijesti – koja je stajala gotovo 20 milijuna dolara. A da se trud isplatio, uz rezultate gledanosti, zasad dokazuje Američki filmski institut koji je seriju uvrstio među deset "najboljih televizijskih programa godine".

1930-e: Mildred Pierce

Premda je riječ o HBO-ovoj miniseriji u pet nastavaka koja se još uvijek ne prikazuje kod nas (prikazuje se u Velikoj Britaniji na Sky Atlanticu), svakako joj treba posvetiti pozornost. Kostimirana drama smještena je u Kaliforniju 1930-ih godina, a Kate Winslet glumi razvedenu i požrtvovnu majku koja pokušava preživjeti Veliku depresiju. Nakon razvoda od muža, naslovna heroina serije otvara svoj restoran i zaljubljuje se u novog muškarca (Guy Pearce) te svim silama pokušava zaraditi ljubav i poštovanje svoje narcisoidne kćeri (Evan Rachel Wood).

A da je riječ o velikim kostimima u jednoj miniseriji, dokazuje i oskarovka Ann Roth, zaslužna za kostimografiju, koja je oblačila Kate i u filmu Žena kojoj sam čitao. Kako je izjavila u nekoliko intervjua, za Mildred Pierce proučavala je likove i pitala se može li jedna takva junakinja imati svilene gaćice u svojoj ladici. Radnja serije započinje 1931. godine, a završava u četrdesetima, no Roth je na početku serije posegnula za modom iz kasnih dvadesetih – jer "nitko nije imao novaca za ono što je u dućanima". Stoga nije ni čudno što Mildred, primjerice, nije imala puno odjeće: "Većina žena je imala tri kućne haljine, mornarsko plavu i crnu haljinu za crkvu, sprovode ili vjenčanje, te vjerojatno jednu ili dvije dobre haljine – ali to ne znači da su one bile potpuno nove. Tih godina ljudi su prepravljali svoju odjeću i krpali čarape".

Tu je i Mildredina kćer Veda koja se pokušava uspeti na društvenoj ljestvici i čije su ambicije itekako uočljive u odjeći koju nosi. Na prvi pogled je dotjerana, no zapravo je otrcana – pri čemu se vidi razlika između njezina trenutnog društvenog položaja i onoga kojemu stremi.

Nakon istoimenog film noira iz 1945. u kojemu je glumila Joan Crawford, ovo je druga adaptacija romana Jamesa M. Caina iz 1941. godine, koja se okitila pohvalama kritičara i publike upravo zbog glumačkog ansambla i vizualnog identiteta, dok su nešto lošije kritike išle na račun previše razvučene radnje.

1960-e: Momci s Madisona

O seriji Momci s Madisona puno se pisalo – kako o glavnim glumcima, tako i o načinu na koji serija prikazuje djelić američkog društva i kulture šezdesetih godina prošloga stoljeća, uključujući pušenje cigareta na radnome mjestu, ispijanje alkohola, seksizam, feminizam, preljub, homofobiju i drugo. Dakako, svoje mjesto u toj priči dobili su i kostimi, za koje je bila odgovorna Janie Bryant i njezinih deset asistenata, koji su redovito posjećivali buvljake i sajmove u okolici Los Angelesa u potrazi za vintage stvarima. Njihov uspjeh u reinkarnaciji looka 1960-ih razlog je zbog kojeg su žene poludjele za prošlosezonskim Pradinim vunenim kaputima stegnutima u struku, haljinama A-kroja i pencil suknjama. Hight street dućani poput Zare prisvojili su ovaj trend, a haljine s cvjetnim uzorcima, karirani kaputići i uske suknje do ispod koljena protegnule su se i na ljetnu sezonu. Estetiku serije najbolje je utjelovila modna kuća Louis Vuitton u svojoj kolekciji "And God Created a Woman".

No ono što je još važnije jest utjecaj serije koji se nije zaustavio samo na odjeći, već je zaslužan i za pohvalan povratak bujnih ženskih oblina. Ključ za tu promjenu bila je glumica Christina Hendricks sa svojom figurom pješčanog sata i siluetom sličnoj onoj Marilyn Monroe. Naravno, savršenih silueta u Momcima s Madisona ne bi bilo bez neophodnog donjeg rublja nalik onome iz dekade, koje oblikuje figuru, podiže i stanjuje ono što treba na mjestima na kojima treba. Sve glumice osim Hendricks nosile su reprodukciju donjeg rublja iz šezdesetih, ali u nešto udobnijoj verziji – dok je njezino donje rublje bilo originalno iz tog perioda, baš kao i pojasevi, podvezice i gaćice. Bryant priželjkuje povratak šiljastih grudnjaka u današnju modu, dok neki od nas ipak ne dijele isto oduševljenje.

Da je riječ o poprilično velikom zalogaju, dokazuje i budžet koji iznosi između 2 i 2,5 milijuna dolara po epizodi, a pozitivne kritike idu i na račun povijesne autentičnosti i vizualnog stila.

Jedno je sigurno – kostimirane serije pravi su hit. Dok žene diljem svijeta maštaju o tome da budu poput Betty ili Joan, dečki pokušavaju biti cool kao Don Draper ili Enoch "Nucky" Thompson.

Komentari

Po čemu se surfa

Vijesti iz B.net-a

Kraj ljeta ne znači i kraj zabave!

Objavljeno: 26.08.2014.

Još nije kasno da postaneš superjunak komunikacije i zabave - superpromocija traje još 6 dana!

novije

slika naslovnice časopisa

Broj 49. Kolovoz 2014.