Na rubovima ex-Yu kinematografije

Sve ono što Žikina dinastija i Tesna koža nisu

Komentari

Piše: Zvonimir Ribarić
28.02.2012.

Kada govorimo o filmskome stvaralaštvu nekadašnje Jugoslavije, u prvi plan obično dolaze najrazvikaniji uratci – Bitka na Neretvi, Žikina dinastija, Hajde da se volimo... Ne bi li malo narušili mainstream harmoniju, odabrali smo one koje nemamo prilike tako često gledati i o njima čitati, ali su intrigantni konceptom i sudbinom. Ili su barem lijepo svjedočanstvo jednog neobičnog vremena. A kad provjerite koje smo filmove izdvojili, skoknite do Facebook stranice Klasik TV-a gdje u nagradnom natječaju birate najbolje ex-Yu filmove.

Drama industrijalizacije: Zenica (1957.)

Pedesete su u ex-Yu bile vrijeme snažnoga optimizma i ubrzane modernizacije, no ispod maske novonastalih gradova i tvornica odvijale su se individualne životne drame koje su nalazile svoje mjesto i u društveno angažiranoj kinematografiji. Zenica je priča o susretu različitih svjetova i ljudskim nadama o čemu, među ostalima, svjedoči i prizor dodjele novih stanova radnicima željezare – kojima se objašnjava da kada služi za kupanje, a ne za držanje ugljena! 

Učenje konzumerizmu: Naš avto (1962.)

"Ulov" Čeha Františeka Čápa, politički nepoželjnoga u svojoj zemlji, spada među veće uspjehe jugoslavenske filmske industrije. Za udomljenje se Čáp odužio romantičnim komedijama Vesna te njezinim nastavkom Ne čakaj na maj, zbog kojih su se ispred kina stvarali redovi za ulaznice, a koji danas slove kao najuspješniji slovenski filmovi ikada. Visok kriterij uspjeha Čáp nije održao Našim avtom, ali je i dalje riječ o simpatičnom uratku čija radnja izgrađena oko obiteljske kupovine automobila radi dokazivanja pred susjedima, dočarava vrijeme potrage za blagostanjem. 

Tradicija iz utrobe bajkovitoga Balkana: Čudotvorni mač (1950.)

Popularna bajkovita srpska narodna priča o zlom Baš-Čeliku i njegovoj smrti relativno je nepoznata mlađim hrvatskim generacijama. Potencijal bajke uočio je ambiciozni redatelj Vojislav Nanović, koji se upustio u produkciju filma čija je scenografija ravnopravna holivudskim povijesnim spektaklima. Iz suvremene perspektive, nakon što se s legende o Baš-Čeliku uklone ideološko-nacionalni tereti, u Čudotvornom maču vidimo prvu pravu ex-Yu fantasy ekranizaciju.  

Društvena devijacija: Mlad i zdrav kao ruža (1971.)

U eri internet "sveznadara", kako ga se znalo nazivati u futurološkim snovima pedesetih godina, gotovo svi fenomeni pop-kulture, pa čak i oni  loši, zbog vremenskog odmaka zaboravljeni ili namjerno potisnuti, (p)ostaju nam poznati. Među potonje spada ovo djelo Jovana Jovanovića, koje je nakon samo dvije javne projekcije gotovo zauvijek izgubljeno, a revalorizirano je tek na suvremenim festivalima. Simbolika i poruke nisu se svidjele sistemu – Dragan Nikolić tumači anarhoidnog luđaka koji živi u ritmu poroka, seksa, ubojstava (...), a sve je popraćeno komunističkom vizualnom i zvučnom estetikom poput Titovih govora omladincima.

Konstanta jugoslavenskih odlazaka: Čovik od svita (1965.)

Ime redatelja Obrada Gluščevića ostalo je prije svega poznato zbog dječjih uspješnica poput TV serije Jelenko, filma i serije Kapetan Mikula Mali te kultnog Vuka samotnjaka. No osim tematikom avantura najmlađih, Gluščević je prvi autor koji se pozabavio temom života jugoslavenskoga čovjeka na radu u inozemstvu. Dalmatinski "galeb" Ive, kojega tumači Boris Dvornik, odlazi u Njemačku ne bi li došao do brze zarade, ali ubrzo shvaća kako iza svega stoji krvav rad. Tema gastarbajterstva kasnije je još moćnije obrađivana u filmovima Ne naginji se van i Rani snijeg u Münchenu.  


James Dean na jugoslavenski: Igre na skelama (1961.)

U vrijeme projekcije ovaj film Srećka Weyganda je proglašen blijedom kopijom Varalica Marcela Carnéa, jer je autor motiv života stranih tinejdžera samo preslikao u jugoslavensku sredinu. Premda Igre na skelama možda nisu potpuno realističan odraz stvarnosti, fascinantna su ilustracija stasanja generacije kojoj su u središtu života zabava, plesnjaci, zezancija i lutanja gradom. Weygandovi junaci su doduše banalan, ali jedan od prvih pokušaja prikaza mladog buntovnika i pobune protiv uspostavljenog morala. 

Mišina generacija: Poslijepodne jednog fazana (1972.) 

Ranih sedamdesetih Mišo Kovač je postao punokrvna zvijezda: s LP-a je proplakala zora, tisak je pisao o drami njegove prometne nesreće i ulasku u drugi brak s miss Jugoslavije, a nizu se prikladno priključila i filmska uloga. U društvu Rade Šerbedžije Mišo interpretira goropadnog obijesnog mladića, a naravno neizbježno je i pjevanje. Mišo se i danas prisjeća kako je Šerbedžija bio spreman odbiti ulogu – ako ne bude plaćen jednakim iznosom kao i on! 

Ideološka jama: Crne ptice (1967.) 

Tema NOB-a bez spora je najeksploatiranija tema jugoslavenskog filmskog i serijskog stvaralaštva, pri čemu su dosezani vrlo visoki produkcijski standardi, a naglasak je često isključivo bio na dinamičnoj akciji s puno pucnjave i herojskih činova partizana. Edo Galić (koji se nešto kasnije serijom Nepokoreni grad okušao u sličnome žanru) je kreirao ovaj među suvremenicima potisnut, ali danas izrazito intrigantan uradak s ustašama u središtu radnje. Za razliku od isključivog naglaska na spektaklu, Galić se usmjerio i prema introspekciji glavnih likova (što je zajamčila gluma Fabijana Šovagovića). Inače, ustaške postrojbe su glumili srpski policajci iz Gradiške, pa su ustaške pjesme dodatno montirane u prizore marširanja. 

Nepredvidiva tragika života: Memento (1967.) 

Kada je riječ o filmu inspiriranom potresom u Skopju 1963. godine koji je uzrokovao smrt preko tisuću i bez doma ostavio oko 150 tisuća ljudi, malena makedonska filmska industrija nije mogla ponuditi produkcijski skup, a radnjom jeftin i uobičajen film katastrofe. I bolje, jer je nama ostao izrazito tmuran uradak Dimitrija Osmanlija koji dubinski i potresno ulazi u osobne drame i psihička stanja preživjelih.   

Ispravljanje neprilagođenih: Crni biseri (1958.) 

Jugoslavenska kinematografija i publika gajili su specifičnu sklonost prema  pričama o maloljetnim delinkventima čije se ponašanje "ispravljalo" u famoznim popravnim domovima. Trend je vrlo uspješno započeo, pod očitim utjecajem američkoga Blackboard Junglea, Toma Janjić Crnim biserima. Radnja se razvija oko grupe dječaka u kazneno-popravnom domu, do čije dobre strane pokušava doprijeti ambiciozni učitelj. Poslije su temu u još brutalnijem i poznatijem obliku eksploatirali Goran Marković Specijalnim vaspitanjem i Darko Bajić Sivim domom, no ipak "sve što želimo u ovom trenutku" su crnobiserni korijeni.

Nagradni natječaj Klasik TV-a:

Birajte najbolji film s prostora bivše Jugoslavije

Komentari

Po čemu se surfa

Vijesti iz B.net-a

Barakude u četvrtfinalu!

Objavljeno: 19.07.2014.

U Budimpešti se danas odigrala napeta utakmica između Hrvatske i Srbije.Rezultat je bio neizvjesan do samog kraja, ali naši reprezentativci su kao i uvijek ostavili srce u bazenu te su rezultatom 8-8 osigurali ulazak u četvrtfinale.

novije

slika naslovnice časopisa

Broj 48. Srpanj 2014.