Od samuraja do napetih dokumentaraca

Last Ride

(Lipanj)

Australska drama Last Ride mnoge je kritičare podsjetila na Savršeni svijet Clinta Eastwooda, što je svakako najveća preporuka debitantu Glendynu Ivinu koji potpisuje režiju filma. Priča o ocu i sinu koji bježe australskim pustopoljinama skrivajući se pred zakonom zbog očeve kriminalne prošlosti, jedan je od hvaljenijih filmova što su posljednjih godina stigli s tog kontinenta, a glavnu ulogu tumači uvijek sjajni Hugo Weaving. Film odlično prolazi na festivalima, dok u kina stiže tek u ograničenoj distribuciji (što znači da ćemo ga eventualno imati prilike vidjeti na DVD-u). Kritičari hvale scenarij, odličnu razradu međuljudskih odnosa, sjajno uhvaćenu atmosferu te sigurnu režiju debitanta Ivina.

The Pact

(Srpanj)

Hvaljeni scenarist i redatelj Nicholas McCarthy nakon nekoliko kratkih uradaka debitirao je ovim hororom nakrcanim B-zvijezdama (Casper Van Dien, talentirana Agnes Bruckner koja nikako da dobije pravu priliku), koje mu neće previše pomoći u namjeri da zainteresira publiku. Sudeći prema reakcijama onih koji su film pogledali, to je prava šteta jer je McCarthy uspio snimiti uzbudljiv i napet horor. Riječ je o cjelovečernjoj verziji njegova istoimenog kratkog filma (ali s drugim glumcima) koji je prošle godine imao zapaženu premijeru na Sundance Film Festivalu.

The Imposter

(Srpanj)

Sredinom devedesetih, 13-godišnji dječak nestao je bez traga iz svog doma u teksaškom San Antoniju. Tri i pol godine poslije pronađen je živ u nekom selu na jugu Španjolske te je vraćen svojoj presretnoj obitelji, no oni nakon početnoga ushićenja počinju primjećivati čudne promjene na njemu. Priča zvuči kao da je dio kakva napetog trilera, kao i njezin rasplet, no riječ je o istinitim događajima koje je u ovome dokumentarcu ovjekovječio iskusni dokumentarist Bart Layton.

Hara-Kiri: Death of a Samurai

(Srpanj)

Film Harakiri redatelja Masakija Kobayashija snimljen 60-ih godina prošloga stoljeća, po mnogima je jedan od najboljih samurajskih filmova svih vremena te je gotovo nemoguće pronaći popis istih na kojoj on ne zauzima neko važno mjesto pored brojnih Kurosawinih klasika. Sada se kultni i ultraproduktivni japanski redatelj Takashi Miike prihvatio njegova remakea za novu generaciju gledatelja. To je odlučio napraviti u 3D verziji, što je donekle neobična odluka jer je ipak prvenstveno riječ o drami. Glazbu za film skladao je Ryuichi Sakamoto. Inače, Miike se okušao u gotovo svim žanrovima, a najpoznatiji je po bizarnim i brutalnim naslovima pa ovaj film predstavlja njegovo normalnije izdanje.

2 Days in New York

(Kolovoz)

Glumica Julie Delpy definitivno je jedna od zanimljivijih pojava u suvremenom filmu. Premda je nastupala u brojnim hvaljenim filmovima, nikada nije ganjala mainstream produkciju ni zvjezdani status, a pored glume je pokazala i zavidan scenaristički talent. No tu nije stala, pa se prihvatila i režije u kojoj također ima što za pokazati. Njezini filmovi 2 Days in Paris i njegov nastavak 2 Days in New York rađeni su prema šabloni ranije viđenoj u kultnim naslovima Richarda Linklatera Prije zore i Prije sumraka (Delpy je glumila u oba, a za drugi je napisala i scenarij). Sudeći prema najavi, Julie je ovoga puta snimila posvetu New Yorku u maniri Woodyja Allena.