Ljubav u doba kolere

Gabriel García Márquez jedan je od tih "nezahvalnika" čijih bi se romana redatelji i producenti trebali kloniti, ali dlanovi ih vjerojatno previše svrbe. Tako su u Hollywoodu odlučili ekranizirati roman Ljubav u doba kolere, što se pokazalo ne baš previše uspješnim projektom, premda, kad se sve zbroji i oduzme, nije taj film ispao onoliko loše koliko je mogao – što najviše možemo zahvaliti odličnoj glumačkoj postavi. Kao velike poklonike lika i djela kolumbijskog nobelovca, nimalo nas ne oduševljavaju nemušti pokušaji pretakanja njegovih riječi na film, no priznat ćemo da ipak nije od svega nastala baš potpuna travestija. Ne bismo ga preporučili kao filmski klasik, ali definitivno moramo reći da bi svaki gledatelj ovog filma obavezno trebao pročitati i knjigu – jer to je priča s kojom se svakako treba upoznati.

Što se samog filma tiče, ne možemo a da ne povučemo paralele s hitom Kao voda za čokoladu, koji je početkom 90-tih snimljen prema odličnom romanu meksičke spisateljice Laure Esquivel, čije spisateljsko stvaralaštvo također nastaje pod okriljem magičnog realizma. Film je sniman u Meksiku, gdje se odvija i radnja, a svojevremeno je bio jedan od najisplativijih filmova na španjolskom jeziku u SAD-u. Osvojio je nagradu Ariel (meksički ekvivalent Oscara) za najbolji film, bio nominiran za Zlatni globus kao najbolji strani film i nalazi se na listi najboljih meksičkih filmova svih vremena. Premda Kao voda za čokoladu nije onako kompleksno djelo kao Ljubav u doba kolere, ipak je riječ o romanu koji nije baš lako prenijeti na film, pa je zanimljivo pitanje zašto je Meksikancu Alfonsu Aráuu to uspjelo, dok Englezu Mikeu Newellu nije.

Možda je tajna u tome što meksički redatelj bolje razumije meksički roman, bliskiji su mu karakter i strastvenost meksičkih likova, jasnija mu je ta magična stvarnost koja se u zapadnom svijetu često doživljava bizarnom, dok je za latinoameričke pojmove sasvim normalna. Možda je jednom Britancu bio težak taj spoj melodrame i specifičnog humora Garcíje Márqueza i njemu sličnih autora, pa je odbacio ovo drugo i koncentrirao se na ono prvo, izgubivši zapravo bit onoga što latinoamerički roman čini specifičnim. Bilo kako bilo, Ljubav u doba kolere mogla se i bolje odraditi (kad je već morala biti prenijeta na film), no ponovit ćemo, sve je moglo ispasti još daleko gore. Ako ništa, uživali smo u odličnom nastupu Javiera Bardema, Giovanne Mezzogiorno, Benjamina Bratta, Johna Leguizama i Fernande Montenegro, a ne smije se zaboraviti spomenuti ni Shakira, čija je glazba dirnula u srce čak i velikog pisca.