Znanstvena fantastika i genetika

I Eat Your Skin (1964.)

Tijekom prijeratnog i poslijeratnog tehnološkog optimizma, autori SF-a prvenstveno su cijenili predodžbe života u visoko tehnologiziranom društvu, svemirska putovanja ili pak horor uratke o napadu divovskih čudovišta nastalih nakon nuklearne nesreće. I autori intrigantne i informativne akademske knjige The Routledge Companion to Science Fiction, utvrđuju da iz tog razdoblja ne postoji previše uradaka s temom sustavne manipulacije samim genima. Premda po kvaliteti pripada nižem rangu B-filmova, I Eat Your Skin je dobra ilustracija "neznanstvenog" temelja – prijelaz čovjeka u zombija (imaju li oni gene uopće?!) moguć je kombinacijom zmijskog otrova i vudu rituala, pod kontrolom zlog znanstvenika. Klasični, divni pulp.

Otok doktora Moreaua (1977.)

Je li djelo Vernea, Wellsa ili Gernsbacka odredilo smjer SF-a, često se pitaju pripiti geekovi tijekom razgovora uz maraton Star Treka. Kada je riječ o transformaciji bioloških karakteristika, pobjedu svakako moramo dati Wellsu koji je promjene pred čovjekom istaknuo već u Vremenskom stroju idejom evolucije u Morloke, a potpuno "zakucao" Otokom doktora Moreaua. Priča o čudovišnom doktoru koji pokušava životinje pretvoriti u ljude doživjela je dvije značajne filmske adaptacije, a unatoč tomu što u verziji iz 1996. godine glume Marlon Brando i Val Kilmer, hladnokrvno lice Burta Lancastera ipak pobjeđuje. 

The Boys from Brazil (1978.)

Samu bit nacističkog pokreta činila je snažna vjera u pozitivne vrijednosti eugenike, pa ne čudi što se i nakon pada Trećeg Reicha uvelike spekuliralo o bizarnim eksperimentima njemačkih znanstvenika u novim domovinama. Prema jednoj od verzija nastala je uzbudljiva filmska interpretacija u kojoj Josef Mengele u Brazilu relativno uspješno pokreće rađanje 94 klona Adolfa Hitlera, ne bi li vratili snagu nacizma! I pomisao na moguće  posljedice izaziva psihosomatske poremećaje.

Space: Above and Beyond (1995.-1996.)

"Prerano otkazana SF serija" najčešća je formulacija kojom se opisuje ova priča o ratu ljudi protiv izvanzemaljaca u drugoj polovici 21. stoljeća, ali kroz koju je suptilno prisutna i teza o genetskom inženjeringu. Kada je stanovnike Zemlje pogodila epidemija sterilnosti, brojnost se nadoknađivala genetski modificiranim ljudima kreiranima za obavljanje opasnih poslova. Njihova uloga u ratnom sukobu ispala je prilično razočaravajuća s obzirom na to da kvalitetni geni nisu nužno i najbolja motivacija – primjerice, za koga se uopće boriti ako nemaš biološku obitelj koju voliš?!

Species (1995.)

Igranje znanstvenika s DNK kartom koju su poslali "dobronamjerni" izvanzemaljci, rezultira nastankom djevojke Sil – agresivne moćne ženke koja se očajnički želi seksati s muškarcima ne bi li stvorila svoje potomke! Ideja o svojevrsnom trojanskom konju na futurološki način, doživjela je čak tri nastavka.

Gattaca (1997.)

Da smo cijelu temu o genskoj manipulaciji u SF-u odlučili svesti na još jednu analizu Gattace, ne bismo pogriješili. Praćenje genetskog koda i intervencija u DNK postali su potpuno rutinski proces, što ne znači da pojedinci ne žele okušati prirodnu sreću. Upravo su takvi roditelji Vincenta Freemana, koji su zažalili što im je u vrijeme takvih mogućnosti rođen sin s nizom zdravstvenih problema. Dramatična priča o ostvarivanju snova i životu u društvu ispunjenom genetskom diskriminacijom osvojila je gledatelje različitih profila, pa je film gotovo regularan dio "literature" genetičara i predmet rasprava na fakultetskim odjelima za bioetiku.

Andromeda (2000.-2005.)

Znate onu situaciju kada ste nastrojeni adolescent i mislite kako je radikalni filozof Friedrich Nietzsche otkrio svu istinu svijeta? Upravo to vjeruju i Ničeanci iz tisućama godina daleke budućnosti, koji su zapravo ljudi nastali genetskom manipulacijom i izborom "najboljih" karakteristika. S njihovom egzistencijom možda i ne bilo problema da upravo sebe ne smatraju superiornima, zahvaljujući inspiraciji koju crpe iz Nietzscheova djela.

Immortal (2004.)

Godina je 2095., stanovnici New Yorka dijele se na genetski modificirane i prirodno rođene, a iznad grada se pojavila piramida s egipatskim bogovima od kojih poneki žele i potomke s ljudima! Ludo, je l' da? Ova verzija genetski modificirane budućnosti zanimljiva nam je zbog temeljne priče nastale prema stripu Enkija Bilala, poznatog francuskog strip crtača rođenog u Beogradu iz braka Slovakinje i Bošnjaka, inače povremenog Titova krojača!

Planet majmuna: Početak

Najnoviji i prilično moćan primjer mogućih posljedica nekontroliranog igranja lijekovima i genima jest modificirani retrovirus – koji privremeno rješava teške bolesti mozga, ali i majmune postupno pretvara u stvorenja superiorna ljudima! Osobno, čini mi se zanimljivijom premisom od izvorne ideje o majmunima kao kućnim ljubimcima u Conquest of the Planet of the Apes. Ostalo nam je samo čekati ruku Kipa slobode zatrpanu u pijesku.